Iskreno, od srca !
Presla sam daleki put,da bih dosla do ovoga sto sam danas.Puno uspona i padova,puno laznih prijatelja i prepuno iskusenja.Radila sam sve sto se moze zamisliti, nisam imala granice.. Imponovalo mi je to sto mnogi bas u meni vide uzora,a najmanje su tada to u meni trebali da traze!
Uvek sam bila prva u picu, prva u probavanju novih stvari, prva u rizikovanju,divili su mi se zbog toga,a i ja sam se divila sama sebi!! Imala sam to lose drustvo.. Zajedno sa njima meni je rastao ego.. Bez dlake na jeziku, droga,tuce i mnogo toga su nam bile uobicajne stvari.. Kao i zatvor, sve sam to tada olako shvatala! Zelim reci, nista mi se to nije cinilo ozbiljno..Valjda mi se cinilo da je uvek lakse da se pridruzis masi, nego da se izdvojis od nje! Ono cemu sam uvek tezila, sto sam kasnije i ostvarila, je da se za mene cuje! Ali naravno, svi su moje ime vezivali za nesto negativno... Predvidjali su mi zatvor kad napunim 18 godina,a ja kao nenormalna klinka ,sam smatrala da je i zatvor za ljude.. Ali sam tek kasnije shvatila da nije za bilo kakve ljude!
Desilo mi se jedno mnogo lose iskustvo,te sam ja pocela stvari da gledam realnim ocima! Pocela sam da gledam svet oko sebe,odnosno polusvet. Slusala sam moje "prijatelje" kako se izrazavaju,kako se ponasaju,slusala ka cemu teze .. I shvatila da oni apsolutno nemaju ciljeve u zivotu!Ziveli su dan za danom i ono malo novca sto su imali, trosili su na drogu i alkohol..Jedan po jedan, poceli su da zavrsavaju u raznim ustanovama, medju kojima se podrazumevao i zatvor!A sto je najgore to nisu bila sitna dela! E tu je negde , izmedju ostalog, krenula moja prekretnica. Mene je pocelo da bude sramota za njih. Ljudi su me vezivali za ta lica,a tu je vec odavno postavljena etiketa koju i danas ne mogu da skinem. Shvatila sam da i sa malo mozga u mojoj glavi ja ne pripadam tu!
Bilo je tesko okrenuti novi list!To se naravno i odnosilo da zaboravim na sva negativna lica u svojoj okolini!Mozda ce delovati smesno, ali okrenula sam se skoli i opstem obrazovanju!Kako sam nadogradjivala sebe,tako je postajalo lakse.. Upoznavala sam nove ljude, naravno ne iz mog kraja,vodila sam drugacije price i pocela sam drugacije da razmisljam.Postepeno sam shvatala svoje mogucnosti i ucila kako da ih koristim.I sve to sama bez icije pomoci!Valjda covek sam kad prelomi,ne treba mu niko vise! Bila sam ponosna na sebe,mozda cak i vise nego moji roditelji!
Naravno, to ne znaci da je stari zivot u potpunosti zaboravljen, ipak ostaju ljudi koje sam povredjivala i na kraju krajeva, put kojim sam prosla! Ali drago mi je sto sam uspela! Mnogi to nisu! Mnogi nisu cak ni pokusali, a provereno su veci kapaciteti od mene !
I sad gledam ove danasnje klince, koji su me inspirisali da napisem ovo, sve gledaju kao jedno veliko zezanje!Nisu svesni sta rade i nisu svesni kroz sta ce sve proci! Suocavace se sa najgorim stvarima,a ne shvataju koliko to zna da bude tesko! Nije lako ni promeniti se, ali je bolje! Lakse je kad jednog dana stanes ispred ogledala, stavis tacku na proslost i shvatis da pored svega, mozes da ispadnes covek!