" Sve porodice liče jedna na drugu, a svaka nesrećna, nesrećna je na svoj način. "

Published on 12/21,2011

     Porodica ne može da se bira. Smatram da je za sreću u porodici bitna toplina i sitnice koje će je držati na okupu.  

  Nekad je u mojoj kući bila vesela i prijatna atmosfera.I kad bi došlo do nekih problema, nisu se činili toliko velikim da u kući ne dođe do smeha .Pare nikada nisu bile primarna stvar i nikada se nije mnogo pričalo o novcu . Sve se činilo idealnim i najlepša stvar posle završetka zadnjeg časa,bio mi je odlazak kući i uživanje sa porodicom u raznim aktinostima. Uživala sam slušajući mamine i tatine priče iz mlađih dana i bratove anegdote koje su me terale da se smejem do suza.To su neke od malih stvari koje su  uveseljavale  mene, a i moju porodicu.                           Odjednom, kao grom iz vedra neba, sve se to zaboravilo. Više nema tih pričica, nema iskrenog smeha i potpuno smo se udaljili jedni od drugih. Živimo pod istim krovom, a kao da smo turisti u hotelu. Pričaji se neke priče, samo da bi se nešto reklo, a dobro znamo da nikog od nas to ne zanima. Svako je krenuo svojim putem , a novac je postao najvažnija stvar i najčesšći uzrok svih svađa i suza. Umesto okupljanja u dnevnom boravku, radije bi svako od nas bio u svojoj sobi, u svom svetu okružen kineskim zidom. Kad izađemo iz sobe, lako dođe do konflikta i padnu gadne reči koje mnogo zabole . A najgore od svega je što ni ne razmišljamo o tome šta smo izgovorili. Nekad pomislim da je najbolje da ne izlazimo iz svojih soba, kao da je tamo najsigurnije.                                                                                                             Muzike, koje je pratila moje moje i bratovo odrastanje, više nema. Pusti se ponekad, da bi se pobeglo od stvarnosti, pored toga svaki dan se može čuti neki novi problem.                           Cela atmosfera je naporna i teška , a nažalost više ne volim da provodim vreme sa svojom porodicom. Kao i da nije moja porodica.                                                                                 KAd bih mogla da biram, vratila bih ona stara vremena puna smeha i poneke suze koja je pala jer mama nije htela da me pusti napolje. Kad bih mogla da biram.. al' ne može da se bira.                 

                                        


Trackback URL

http://www.blog.rs/trackback.php?id=160404

Leave a Reply

Dodaj komentar





Zapamti me

One Response to " Sve porodice liče jedna na drugu, a svaka nesrećna, nesrećna je na svoj način. "



  1. Visit merkur

    Da, sve srece tako lice...ali, zaboravljamo da su i one deo zivota, da prolaze. Onda naidju takvi periodi, koje spominjes, nisu laki, ali ako smatras da vredi, bori se za onaj osecaj prisnosti i srece; za povratak ravnoteze...



  2. Visit razmisljanka

    Svima naiđu teški periodi. Ova vremena su veliko iskušenje i mnogi se teško snalaze, pokleknu pred problemima. Ako već ne možeš da utičeš na rešenje problema, pokušaj da ga ne povećaš. I nadaj se da će proći. Bez obzira na sve, porodica je najvažnija. Pozdrav!



  3. Visit daydreamer

    Hvala na podršci... Moraće jednom da bude bolje..



  4. Visit Gaga

    toliko ljubavi i emocija u tekstu,potrusi se jednog dana da kad porodica bude na okupu ispricas neku zgodu,neki detalj koji je sigurno vazana bio i njima,jer u ljudima ima uvijek mjesta toplinu i lijepe rijeci bjezanje od tsvarnosti nece nijedno od vas uciniti srecnim vec samo lijepa rijec.



  5. Visit stepskivuk

    eh...trebalo bi ovaj tekst objaviti u svim dnevnim novinama.
    Da cedla nacija vidi ono sto svi dobro znaju,ali svi tako dobro cute o tome.

    Jednu drzavu cini skup porodica,koja je osnovna celija drustva.
    A ti si tako lepo objasnila kako su nam uspeli urusiti te male oaze srece.

    Lepo je i korisno,i za tebe i za svakog drugog,ovo sto si napisala.
    Ali,neka to bude pocetak vere u bolje lepse.

    Uvek ce biti problema i u zivotu i u porodici...a ti uzmi na sebe da pravo da stvoris sqavrsenu porodicu,onda kada za to dodje vreme.

    Pozdrav!



  6. Visit sanjarenja56

    Ne možeš da biraš...to zovu otuđenje. Lepo reče stepski, ovo bi trebalo da osvane u novinama.
    Čuvaj u sebi sećanje na onu PRAVU porodicu i takvu stvori sama, nijedan dan bez muzike osmeha, ljudskosti!



  7. Visit daydreamer

    Ma znam da moram da gledam sve i sa vedrije strane. Istina, nije uvek tako crno, ali da sam srecna. Pa bas i nisam. Trudimo se svi, na neki nas nacin, ali jednostavno stapamo se sa svom ovom masom nezadovoljnih i razocaranih ljudi. Verujem da ce jednom biti bolje, prosto zakon prirode. Jedan period je los, a sledeci je bolji. Ne samo za mene, vec za celu drzavu.
    Veliki pozdra!



  8. Visit lav990

    Svaka čast za ovaj tekst. Izaziva emocije koje svi prolaze, a kriju ih vješto iza sebe. Sve se nekako gubi. Npr. ja kad sam bio mali igrao sam se napolju, a sad djeca se ne odvajaju od racunara i interneta.
    Sve gubi neki smisao s vremenom, pa tako i porodica se mijenja.

    Gdje god čovjek krene ili se okrene, glavna tema je samo novac...

    Na nama je da težimo da sve bude bolje.
    Ne treba se samo predavati i povlačiti. Svi nekad imamo volju da pobjegnemo od nečega, ali nas to kad tad dokuči.

    Pozdrav.