"Sam si krojac svoje srece"
Napisacu jednu klasicnu ljubavnu pricu, prosecne devojke, koja je volela samo jednog decka. Sve je pocelo spontano, naravno spontanim prvim poljupcem.. Takav poljubac je i obelezio celu vezu.Brzo su se javila sva osecanja, zelje, mastanja i sve ono sto cini vezu kompletnom. Ali ne postoji za dzabe ona izreka : " Ko te brzo ocara, jos brze te razocara ".. Bajka je uskoro pocinjala da lici na relanost.. Na surovu realnost! Odjednom sve je pocelo da se okrece.. Spontanost-kojoj sam se uvek divila, polako je postala navika! I to navika, sa gorkom casom utopije. Svaku zvezdu i nebesko telo koje mi je poklonio, troduplo sam platila ! Nije mu vise bila dovoljna ljubav, trazio je beskrajno obozavanje ! Gledao je na sve moguce nacine da me prikuje za sebe.. Dala sam mu srce i sve ostalo sto je od srca.. a on je trazio jos, zedan necega , sto nikad nisam razumela. I tako je bajka postala jedna veoma psiho prica. Voleo je da vidi moje suze,da cuje reci preklinjanja, da vidi patnju koju nisam mogla da sakrijem.. I na neki nacin se hranio tim. A ja sam sve to opravdavala, misleci da je i u drugim vezama tako.. Iako se sve raspadalo, ja sam verovala u ljubav.. I dalje sam verovala u nas.. Ali tu je svega bilo, sem ljubavi.. Mislila sam da necu moci bez njega.. da je predugo tu, da bih nastavila sama.. Iako se svasta izdesavalo, naucio me je da volim i bila sam mu zahvalna na tome.. Crpeo je sve pozitivno iz mene,ulivao je bes,ali prisecala sam se pocetka i to me je smirivalo..Dok nisam shvatila da se ne zivi od uspomena, da od njih imam samo lepo secanje, a ne lep zivot. I tada sam dokazala sebi koliko sam jaka! Posle neprespavane noci, ustala sam odlucna sledeceg jutra !Spakovala sam njegove stvari, spakovala sam te iste uspomene i uputila se da se nadjem sa njim. Oci u oci, bez trunke straha, jaka kao nekad sto sam bila. Tog dana su kroz moje reci tekle emocije..Onako gole, neprikrivene. Ali nije bilo suza, samo odlucnosti.Slusao me je i videlo se da to nije ocekivao. Pokusao je da igra na sve moguce karte, da povuce sve konce, ali bezuspesno. Vratila sam mu stvari i po poslednji put rekla :"Volim te", sa jos jednom recenicom, :"Ali to vise nije dovoljno"!Okrenula sam se, podigla sam glavu i osetila sam se kao ljudsko bice, prvi put posle svega. Koracala sam sigurno, dok je Sunce sijalo i krenula sam u novi pocetak. Teret je nestao,ponovo sam drzala konce u svojim rukama i ponovo zivim zivot onako kako JA hocu!A poucena svim, to vise niko ne moze da mi uskrati !